<< povratak na prethodnu stranicu

BONOFEST

4.i 5. svibnja, 2007.

Pjesma: Tajna skrivena od mudrih (to je Vukovar).mp3

"Zrelo žito, miris tek pečenog kruha... Klasje, ravnica bez kraja i Dunav...
I ponosan grad kao znamen...
To je Vukovar...!

Nebo i zemlja, tama i svjetlo...
Ljubav pobjeđuje mržnju... Ne, nikad ne gubi se nada u život...
To je Vukovar...!"

 

Prazna tišina...
Stopljena s njom - skrušena molitva.
Oprostiti...
Oprostiti, ali ne zaboraviti...
Ljubiti... ljubiti bližnje, ljubiti svoje neprijatelje kako je On ljubio svoje i kako je nas učio.
Suze...
Suze onih koji se sjećaju, onih koji suosjećaju, onih koji su živjeli, koji žive u tom, nekom "drugom" svijetu; u svijetu kojem mi, koji nismo bili tamo, nismo dostojni prići.
To je svijet, to je život onih kojima moramo zahvaliti, stisnuti ruku i zaplakati s njima; isplakati suze koje su odraz naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – ponosne suze!
Podignuti glavu, stati na noge, nasmijati se...
Sve činiti novo kako je i On učinio.
U patnjama i mukama ovih ljudi prepoznati križ, prepoznati poniženje i uzimanje ljudskog dostojanstva što ni jedan čovjek ne zaslužuje, prepoznati raspetog Krista u križnom putu ovih ljudi...
To nam je činiti!
Uskrsnuti u novi život, rastjerati oblake i dozvati sunce, dozvati Svjetlo Kristovo svojom jakom vjerom.
Radovati se novom danu, radovati se poljima, prekrasnoj nam ravnoj Slavoniji i Božjem daru-Vukovaru!
To Vam je činiti, hrabri ljudi!
Nema straha! On je s Vama! Kličite! Pjevajte Mu!
Zahvaljujte što Vas čuva od tame!
U razrušenoj crkvi koja je slika hladne ruke, mržnje, užasa i rata – pjevati!
Pjevati Onom koji sve vidi!
Vidjeti stvarnost... ne u boli i patnji već u nevinosti onog djeteta koje ne zna što je grijeh, koje sve oprašta i tako stvara potpuno novi svijet...
To nam je činiti!

Vjerovati u istinu...
Vjerovati u ljubav, vjerovati u nebo, živjeti nebo!
To nam je činiti!
Ne mrziti nego ljubiti, voljeti...
Pjevati...
Pjevati pjesmu Vukovaru, tom ponosnom i posebnom gradu.
To nam je činiti!
I činili smo to... Ovog vikenda na Bonofestu 2007. godine.
Svi koji su bili tamo svjedočili su i "istinito je svjedočanstvo njihovo!"
•  svjedočili su pjesmom da je ljubav pobijedila mržnju.

.

Toplina naših Vukovaraca sve nas je dirnula, željeli smo ih sve zagrliti i utješiti. Za mnoge nema utjehe, no mnogi su već oprostili iako smo se pitali "Bože, kako?"
Ljudi gledaju slike... neke su vidjeli mnogo puta, neke ih ponovno dotaknu i tjeraju na plač... No tek kada dođete u Vukovar, kada poslušate svjedočanstva ljudi koji su bili tamo i proživjeli te strahote pitate se gdje crpe toliku snagu, toliku vjeru. No odgovor je samo jedan. Od Boga. Oni se hrane živim Kruhom, živim Kristom, u rukama im krunica, u srcu molitva... Tako postaju jaki. Naš fra Michael rodom je iz Slakovaca, sela blizu Vukovara i u subotu, 5. svibnja njegova nas je obitelj ugostila u svom domu. U tako dobrom društvu i uz mnoštvo pravih slavonskih specijaliteta vrlo brzo smo zaboravili Zagreb.

U nedjelju smo pjesmom animirali misu u 11 sati u crkvi Sv. Filipa i Jakova u kojoj se održao Bonofest. Prije Svete mise gledali smo film o Vukovaru. Toliko smo toga već prije čuli no svakog puta iznova se rastužimo i zaplačemo na njegovo ime. Svaki bi Hrvat trebao otići barem jednom u Vukovar. Situacija tamo i nije onakva kakva se čini i kako ju drugi prikazuju. Još je mnogo tragova boli ostalo utkano u svaki kamen i svaku srušenu kuću, u svakog čovjeka i trebat će još mnogo vremena da život tih ljudi postane onakav kakav bi svatko želio imati, no bojim se da nikada neće biti onakav kakav je bio.

Beskrajne ravnice, nebo i zemlja spojeni u jedno... No opet tragovi rata i mržnje koja se ničime ne može opravdati ni shvatiti... To je Vukovar... Crkva Sv. Filipa i Jakova odraz je svega. Ne može se riječima opisati kako izgleda. Svi bi trebali doći tamo i zaplakati; što je najvažnije ovu crkvu ne bi smjeli obnavljati – ona bi trebala biti slika što se uistinu dogodilo. Uništili su crkve - građevine, ali ne mogu uništiti živu crkvu i našu vjeru. Ne mogu uništiti pjesme koje su ove godine na Bonofestu bile glasne i koje su donijele nadu u bolje sutra...

Aleksandra Ilic